Iskreno se i ne sjećam kada sam ga prvi puta zamijetio, niti gdje, ali moram vam priznati da osvojio na prvu. Radi se o svijećnjaku švedske keramičarke Emelie Thornadtsson.
Svidjela mi se jednostavnost, organski oblik, tekstura, to je jedan od onih predmeta koji se ističu u prostoru, teško ih je ne primijetiti. Nikad nisam vidio nešto toliko originalno i divno i odlučio sam da ću si ga pokloniti.
Pronašao sam webshop koji ga je imao u ponudi, ali onda se pojavio problemčić – nisu ga imali na stanju. Trebalo se čekati neki određeni period i nekako sam s vremenom potisnuo tu ideju oko kupnje.
Kako ga dosta često možemo vidjeti na fotografijama skandinavskih interijera, došao sam na ideju da ga probam izraditi sam.
Smišljao sam plan izrade i samu materiju i odmah u startu odbacio sam glinu jer ju je potrebno peći/paliti, a s tim nemam nikakvog iskustva. Jednom prilikom sam kupovao plastelin za nećakinju i tu se rodila ideja o glinamolu koji se suši na zraku.
Kupio sam ga i već istu večer krenuo s izradom.
Od materijala sam doslovno koristio dvije stvari: komad savitljive žice za konstrukciju – koji sam imao doma i glinamol – kupljen u Narodnim novinama).
U sljedećih nekoliko koraka pokazat ću vam kako je proces izrade izgledao kod mene:
Prvo sam formirao žicu u željeni oblik, a potom sam na nju nanosio komade glinamola.
Nakon dva dana sušenja, pojavile si se sitne pukotine koje sam popunio novim slojem glinamola.
Meni osobno se svijećnjaci jako sviđaju u bež boji (u boji glinamola koji sam kupio), ali mislim da ću napraviti još nekoliko komada i poigrati se s bojanjem, a vjerojatno i teksturom. Prve primjerke sam dosta izgladio.
Krajnji rezultat donosim vam na nekoliko fotografija u nastavku posta.
Leave a Reply