Na spomen zelenog mramora prva asocijacija, odnosno prva slika koju zamišljam je Njemački paviljon koji su za Barcelona International Exhibition 1929. godine projektirali Ludwig Mies van der Rohe i Lilly Reich. Moj prvi susret s njihovim dizajnom bio je još u srednjoj školi kada smo obrađivali van der Roheova djela i moram priznati da nisam bio osobiti ljubitelj te nijanse. Danas, godinama nakon, prihvaćam ju, ali sam i dalje najskloniji bijeloj. Najpoznatiji i cijenjen je mramor iz Carrare u Italiji od kojeg je izrađen i Michelangelov David.
Naime, čisti mramor je sniježnobijele boje, a primjese metalnih oksida daju mu žutu, smeđu ili crvenkastu boju, grafit, ugljen i bitumen sivu ili crnu, a klorit zelenkastu.
Zeleni mramor, na tržištu još poznat i kao Verde Guatemala, dolazi u nekoliko varijanti, pa tako imamo Forest Green, Jade Green, Ocean Green, Oasis Green itd, a razlikuju se po nijansi zelene i teksturi (istaknute žile ili cvjetna struktura).
Zemlja s najvećom proizvodnjom zelenog mramora danas je Indija. Mineralno ležište je ogromno, a područje je uglavnom puno brežuljaka i planina.
Koncesije za kamenolome odobrava vlada za rudarstvo na zakupnoj osnovi koje obično traje 20 godina. Zakup se obnavlja po isteku, a u regiji zelenog mramora postoji gotovo 300 zakupa kamenoloma te se tamo iskopan mramor izvozi u više od 75 zemalja širom svijeta.
U zadnjih nekoliko godina veoma je popularna upravo ta zelena nijansa i sve više arhitekata i produkt dizajnera koristi ju u svojim projektima. Odlično se kombinira sa svim tonovima i teksturom drva te metalima kao što su mjed i bakar.
Fotografijama u nastavku donosim vam nekoliko primjera njegove primjene. Što vi mislite o ovom trendu i kako se vama sviđa?
Leave a Reply